Nijedan doktor porodične medicine Doma zdravlja Banja Luka nije kažnjen zbog prekoračenja potrošnje prilikom propisivanja lijekova na recept.
Povodom upita koji se odnose na propisivanje lijekova i eventualna prekoračenja ugovorenih sredstava za lijekove, smatramo važnim da javnosti približimo položaj doktora porodične medicine probleme te izazove i probleme sa kojima se svakodnevno suočavaju u svom radu.
Zbog intenzivne i stalne kontrole propisivanja lijekova na recept, koje provode i naša Ustanova i Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske (FZO RS), doktori Službe porodične medicine JZU „Dom zdravlja“ Banja Luka suočavaju se sa velikim pritiskom i izuzetnim preopterećenjem u svakodnevnom radu.
Pritisak zbog mogućeg prekoračenja limita za lijekove postao je prvi i osnovni problem. Svaki sastanak Službe porodične medicine počinje i završava isključivo ovom temom. Doktori porodične medicine izuzetno teško podnose ovaj kontinuirani pritisak, koji se konstantno iznosi kao glavna pritužba na svim našim sastancima. Smatramo da je trenutni model kontrole postao potpuno neizdrživ za profesionalni rad medicinskog osoblja.
Doktori porodične medicine predstavljaju temelj zdravstvenog sistema i prvi su kontakt građana sa zdravstvenom zaštitom. Međutim, posljednjih godina njihov rad je značajno opterećen brojnim administrativnim obavezama koje često prevazilaze isključivo medicinski aspekt liječenja. Ovakav vid stalnog nadzora i administrativnih zahtjeva postavlja ozbiljna ograničenja u stručnom radu doktora i otežava njihovu primarnu misiju odnosno posvećenost i adekvatno liječenje pacijenata.
Umjesto direktnog rada sa pacijentima, doktori veliki dio vremena troše na administrativne procedure, poput konstantnog brojanja udaha, doziranja pumpica i računanja jedinica insulina, računanje broja potrošenih tableta itd… Pored pregleda, dijagnostike i liječenja, doktori su svakodnevno obavezni da prate veliki broj pravilnika i ograničenja koja se odnose na lijekove, bolovanja, ortopedska pomagala, banjsku rehabilitaciju i druga prava iz zdravstvenog osiguranja. Pritom, broj pacijenata po timu je izuzetno visok, a nedostatak doktora dodatno otežava organizaciju rada u situacijama kada pojedini doktori tokom samo jednog radnog dana pregledaju i više desetina pacijenata.
Poseban problem predstavlja činjenica da su doktori porodične medicine konstantno izloženi različitim vrstama kontrola i nadzora. Stalna kontrola zahtijeva od doktora da svakodnevno pišu izjave, dodatna obrazloženja i pojašnjenja o razlozima izdavanja svakog recepta, naloga za ortopedska pomagala, banjska liječenja ili bolovanja.
U svakodnevnoj praksi značajan broj lijekova propisuje se na osnovu preporuka doktora specijalista sa sekundarnog i tercijarnog nivoa (bolnice, UKC i privatne zdravstvene ustanove). Međutim, konačno izdavanje recepta, poštovanje procedura i odgovornost tokom kontrola ostaju isključivo na doktoru porodične medicine.
Dodatni problem predstavlja činjenica da pojedine indikacije i kriterijumi za propisivanje određenih lijekova nisu uvijek dovoljno jasni i precizni, što ostavlja prostor za različita tumačenja. Nerijetko se dešava da doktor postupi u najboljem interesu pacijenta, u skladu sa preporukom specijaliste, a da se naknadno od njega zahtijevaju izjašnjenja, što stvara ogroman profesionalni i psihološki pritisak, ali i ograničenje u profesionalnom radu. Zbog nametnutih ograničenja u propisivanju terapija, doktori porodične medicine se u javnosti često nepravedno doživljavaju kao neko ko uskraćuje prava pacijentima, iako oni samo prate stroga pravila kontrole, propise nadležnih institucija i preporuke specijalista sekundarnog i tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite, koji za ovu problematiku apsolutno nemaju razumijevanja.
Važno je naglasiti da prekoračenja troškova za lijekove ne nastaju kao posljedica neodgovornog rada doktora. Ona su rezultat objektivnih faktora: sve većeg broja oboljelih pacijenata, starenja stanovništva, povećanih potreba za liječenjem hroničnih bolesti, dostupnosti novih terapija, kao i činjenice da porodični doktori predstavljaju završnu kariku u lancu zdravstvenog sistema za lijekove koje su prethodno indikovali drugi nivoi zdravstvene zaštite.
Zbog svega navedenog, pitanje troškova lijekova i eventualnih prekoračenja ne može se posmatrati isključivo kroz rad doktora porodične medicine. Riječ je o složenom pitanju koje zahtijeva sagledavanje funkcionisanja kompletnog zdravstvenog sistema, uloge svih nivoa zdravstvene zaštite, potreba pacijenata i postojećeg normativnog okvira.
Iako se grad Banja Luka i Republika Srpska suočavaju sa stalnim smanjenjem broja doktora porodične medicine, oni uprkos brojnim izazovima, velikom opterećenju i učestalim kontrolama nastavljaju da profesionalno, odgovorno i savjesno obavljaju svoj posao. U svom radu prvenstveno se vode interesom pacijenata, očuvanjem njihovog zdravlja i pružanjem kvalitetne zdravstvene zaštite.
Međutim, ovim putem upućujemo javni apel da se pod hitno iznađe rješenje i način kako bi se doktori oslobodili ovog neizdrživog administrativnog pritiska. To je jedini način da nam se omogući da se ponovo, u svom punom kapacitetu, posvetimo isključivo stručnom radu, medicinskoj njezi i liječenju naših pacijenata.
Uprkos ovim rigoroznim kontrolama, važno je istaći da nijedan doktor porodične medicine u JZU „Dom zdravlja“ Banja Luka do sada nije kažnjen po osnovu prekoračenja propisanih lijekova na recept. Naši doktori nemaju nikakvu ličnu finansijsku obavezu plaćanja novčanih kazni, niti snose teret izmirenja novčanih iznosa nastalih eventualnim probijanjem limita za recepte.
Napomenuli bismo da su Dom zdravlja Banja Luka i Grad Banja Luka u specifičnom položaju, s obzirom na to da na području grada djeluje više od stotinu javnih i privatnih zdravstvenih ustanova. Sve one pregledaju pacijente i izdaju preporuke za propisivanje lijekova, pa je u takvom okruženju veoma teško donijeti odluku da se pacijentu po bilo kojem osnovu uskrati lijek. Rad u Domu zdravlja Banja Luka nosi specifičnu odgovornost. Pozicija doktora u najvećoj ustanovi primarnog nivoa zdravstvene zaštite u najvećem gradu Republike Srpske bitno se razlikuje od pozicije u manjim lokalnim zajednicama, upravo zbog velike koncentracije i broja privatnih i javnih zdravstvenih ustanova. Ovo pominjemo poređenja radi, ne umanjujući značaj i mnogobrojne poteškoće sa kojima se susreću manji domovi zdravlja, među kojima je najveći problem nedostatak doktora.
Propisivanje lijekova na recept regulisano je Ugovorom o pružanju i finansiranju usluga primarne zdravstvene zaštite koji zaključuju Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske i zdravstvene ustanove primarnog nivoa. Navedenim ugovorom definisani su način finansiranja, praćenje potrošnje, kontrola propisivanja lijekova, kao i obaveze ustanova i doktora. Iako je u proces liječenja pacijenata uključeno više nivoa zdravstvene zaštite (bolnice, UKC RS, privatne zdravstvene ustanova koje imaju ugovor sa FZO RS i privatne zdravstvene ustanova koje nemaju ugovor sa FZO RS), najveći dio administrativne i profesionalne odgovornosti u praksi snose upravo doktori porodične medicine.
Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske umanjio je Domu zdravlja sredstva za 2025. godinu u iznosu od 338.071 KM po osnovu prekoračenja propisivanja lijekova na recept. Pored toga, po osnovu kontrole izvršenja ugovora, ugovorena sredstva smanjena su za još 52.815 KM. Od tog iznosa, 22.421 KM odnosi se na kazne zbog moguće nepravilnosti pri propisivanju lijekova na recept, dok se ostatak odnosi na izdavanje naloga za ortopedska pomagala, banjska liječenja ili bolovanja.
S poštovanjem,
JZU „Dom zdravlja“ u Banjoj Luci