Među svim mjerama prevencije zaraznih bolesti, imunizacija predstavlja najbržu, najdjelotvorniju i ekonomski najopravdaniju mjeru, koja je direktno uticala na smanjenje učestalosti i smrtnosti od zaraznih bolesti. Mnoga oboljenja, koja su predstavljala velike javnozdravstvene probleme, danas su u razvijenom dijelu svijeta eliminisana ili svedena na pojedinačnu pojavu. Pored obezbjeđenja zdravstveno bezbjedne vode, nijedna druga mjera nije imala tako veliki uticaj na pad smrtnosti i porast populacije.
Otpornost osjetljivih osoba prema određenim infektivnim agensima može se, na vještački način, postići putem aktivne i pasivne imunizacije. Neke od vakcina pružaju dugotrajnu, a ponekad i doživotnu zaštitu od nekih zaraznih bolesti, dok nas neke druge štite jedan period, ali to je upravo onaj najkritičniji period života – kada smo djeca i kada je rizik da ćemo se povrijediti ili kontaktirati uzročnika neke bolesti veći.
Insistiranje na vakcinaciji je ujedno i napor da se stekne kolektivni imunitet populacije, a koji predstavlja zaštitu grupe od izbijanja epidemije ukoliko je veliki procenat pripadnika grupe vakcinisan. Kolektivnim imunitetom štitimo male bebe koje još nisu primile vakcinu (bebe imaju imunitet od majke na neke uzročnike, koji traje otprilike godinu dana), teško bolesne, starije ljude, sve one koji zbog nekog razloga ne mogu primiti vakcinu. Dakle – vakcinacijom štitimo ugrožene kategorije stanovništva. Nevakcinisati svoje dijete je čin kojim se ugrožava ono dijete koje ne smije primiti vakcinu. Zahvaljujući dobrim vakcinama i sticanju kolektivnog imuniteteta, eradicirane su velike boginje (variola vera), a čovječanstvo je na putu da eradicira i polio virus. U mnogim zemljama svijeta već dugo nisu zabilježeni slučajevi difterije, tetatnusa, malih boginja.
Najbolja stvar koju možemo uraditi jeste vakcinisati se i na taj način zaštiti sebe i druge.