Sagledavajući stanje primarne zdravstvene zaštite na ovim područjima u posljednjih pet godina uočeno je značajno smanjene interesa mladih doktora za rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a posebno za specijalizaciju iz porodične medicine. Navedevno  predstavlja veliki problem opstanka ambulanti porodične medicine pri domovima zdravlja u Republici Srpskoj, posebno u njenim ruralnim oblastima.  Odlazak velikog broja doktora porodične medicine u starosnu penziju, kao i trend odlaska kolega u druge ustanove i države u regionu, predstavlja dodatni otežavajući faktor u obezbjeđivanju dostupnosti usluga primarne zdravstvene zaštite našim sugrađanima. Najčešće obrazloženje mladih kolega za smanjen interes za rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a posebno u porodičnoj medicini je “da je ovaj posao težak i zahtjevan, ne daje mogućnost napredovanja u svakom pogledu (i stručnom i finansijskom), da niste poštovani od strane sistema i sugrađana te da se porodični doktori nalaze na margini profesionalne ljestvice”.

Princip rada porodične medicine zasniva se na glavnim postulatima primarne zdravstvene zaštite:

• Porodična medicina obezbjeđuje jednaku dostupnost zdravstvenih usluga građanima u gradskim, prigradskim i seoskim područjima.
• Porodična medicna je mjesto prvog kontakta sa pacijentom (funkcija čuvara vrata zdavstvenog sistema – “gatekeeper”).
• Porodična medicina obezbjeđuje kontinuitet pružanja zdravstvene zaštite sa istim timom zdravstvenih profesionalaca.
• Pružanje sveobuhvatnog obima usluga od strane istog tima porodične medicine za kompletnu porodicu.
• Timovi porodične medicine vrše koordinaciju pružanja usluga zdravstvene zaštite kroz primarni, sekundarni i tercijarni nivo.
• Porodična medicina obezbjeđuje racionalniji pristup u korištenju zdravstvenih resursa i manje upućivanja na dijagnostičke procedure i više referalne nivoe zdravstvene zaštite.
• Uz dijagnostiku i liječenje oboljenja, naglasak rada porodične medicine je na promociji zdravlja i prevenciji bolesti.

Pored sve većeg nedostatka doktora postoje i drugi otežavajući faktori koji utiču na pružanje kako kurativnih tako i preventivnih zdravstvenih usluga u domovima zdravlja. Važeći pravni akti nisu predvidjeli administrativni posao koji prati medicinsku uslugu i nažalost uzima najveći dio vremena doktoru u njegovom radu. Primjera radi, za glavni, odnosno stručni dio posla, a to je pregled pacijenta i utvrđivanje njegovog zdravstvenog stanja i načina daljeg liječenja, veoma često se ne može  izdvojiti više od pet minuta po jednom pacijentu. Smatramo da će sadašnji način rada u ambulanti, zbog svakodnevnog ogromnog pritiska administracije i kontrola administrativnog rada doktora te velikog broja kontakata pacijenata sa doktorima kojih u jednom danu bude i po 70 do 80, značajno uticati na kvalitet pružanja zdravstvenih usluga. Sve navedeno može dovesti do stručnih grešaka koji mogu prouzrokovati nesagledive posljedice.

Zbog svega navedenog nameću se sljedeća važna pitanja:

• Da li će se zbog manjeg broja porodičnih doktora težište liječenja pacijenata premjestiti u hitnu medicinsku pomoć, urgentni centar te na sekundarni i tercijarni nivo zdrastvene zaštite?
• Koliko će ove promjene u načinu pružanja zdravstvenih usluga dodatno opteretiti doktore koji rade u bolnicama odnosno kliničkim centrima te da li kolege mogu prihvatiti povećan broj pacijenata u svom ambulantnom i kliničkom radu, koji suštinski i medicinski mogu biti zbrinuti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti?
• Da li će se dugo čekanje na nalaze specijalističkih i supspecijalističkih pregleda odraziti na zdravlje pacijenata, s obzirom da porodični doktori praktikuju holistički pristup pacijentu?
• Koliko će ovakav način pružanja zdravstvenih usluga u finansijskom smislu povećati troškove liječenja i rehabilitacije?
• Na koji način će se organizovati preventivni pregledi u svjetlu nedostatka medicinskog kadra primarne zdravstvene zaštite, ali i nedostatka motivacije samih timova za provođenje ovih usluga?
• Da li će porodični doktori veći dio radnog vremena raditi dijagnostiku i kurativne preglede? Da li će obavljati većinski samo administrativne poslove? Ili da li će se baviti samo promocijom zdravlja i preventivnim pregledima?
• Da li je vrijeme da se zabrinemo za posljedice na zdravlje pacijenata ako se preventivni pregledi ne budu radili jer maligne bolesti neće biti otkrivene u ranoj fazi, a riziko faktori masovnih nezaraznih bolesti neće pravovremeno biti identifikovani?

• Da li će nedostatak ginekologa, pedijatara i radiologa na primarnom nivou zdravstvene zaštite usljed odlaska starosne penzije, ali i manjeg interesa za rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti dodatno otežavati pravovremeno provođenje preventivnih pregleda?
• Da li će se, na osnovu prethodnih pitanja i dilema, primarna zdravstvena zaštita svesti na službu hitne medicinske pomoći i službu laboratorijsko-biohemijske dijagnostike u skladu sa raspoloživim kadrom?
• Da li će konačni ishod svih navedenih problema primarnog nivoa zdravstvene zaštite dovesti do dramatičnog porasta morbiditeta i mortaliteta u populaciji i posljedičnog preopterećenja sekundarnog i tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite sa nesagledivim posljedicama?

Potrebno je da se što hitnije sagleda stanje primarne zdravstvene zaštite posebno sa aspekta stanja i problema u službama porodične medicine i preduzmu odgovarajuće mjere kako bi omogućili porodičnim doktorima da imaju jasne smjernice koje poslove i u kojem obimu treba da obavljaju i da većinu svoga radnog vremena posvete kurativnim i preventivnim pregledima, dijagnostici i liječenju pacijenta.

RAD PO PRINCIPIMA PORODIČNE MEDICINE